Međufazna svojstva derivata alkil poliglikozida.

Za karakterizaciju međupovršinskih svojstava derivata alkil poliglikozida, zabilježene su krivulje površinske napetosti/koncentracije i iz njih su određene kritične koncentracije micela (cmc) i vrijednosti površinske napetosti platoa iznad cmc. Međupovršinska napetost u odnosu na dvije modelne tvari: oktil dodekanol i dekan - istražena je kao daljnji parametri. Vrijednosti cmc dobivene iz ovih krivulja prikazane su na slici 8. Odgovarajući podaci za C₁₂ alkil monoglikozid i_{C 12/14}Alkil poliglikozidi su uključeni za usporedbu. Može se vidjeti da alkil poliglikozidni glicerolni eteri i karbonati imaju veće cmc vrijednosti od alkil poliglikozida usporedive duljine lanca, dok su cmc vrijednosti monobutil etera nešto niže od onih alkil poliglikozida.

Mjerenja međupovršinske napetosti provedena su Kri.iss tenziometrom s rotirajućim kapima. Kako bi se simulirali praktični uvjeti, mjerenja su provedena u tvrdoj vodi (270 ppm Ca:Mg= 5:11 pri koncentraciji surfaktanta od 0,15 g/l i pri 50°C). Slika 9 prikazuje usporedbu međupovršinske napetosti C.₁₂derivati alkil poliglikozida protiv oktil dodekanola. C₁₂Mono[1]butil eter ima najveću međufaznu napetost i stoga najnižu međufaznu aktivnost, dok C₁₂monoglicerolni eter je uglavnom na razini C₁₂polibutil eter. C₁₂alkil poliglikozid uključen za usporedbu nalazi se na razini posljednja dva spomenuta derivata alkil poliglikozida. Općenito, vrijednosti međufazne napetosti u odnosu na oktil dodekanol su relativno visoke. To znači da je za praktičnu primjenu važno osigurati da korištene smjese surfaktanata imaju sinergizam prema polarnim uljima.

Rezultat testa pjene kao na slici 10. Ponašanje pjenjenja različitih alkil poliglikozidnih monoglicerol etera i monokarbonata mjereno je usporedbom s C₁₂alkil poliglikozid za dvije vrijednosti tvrdoće vode u odsutnosti masnog tla. Mjerenja su provedena u skladu s DIN 53 902. C₁₀i C₁₂alkil poliglikozidni monoglicerolni eteri proizveli su veći volumen pjene od C₁₂alkil poliglikozid. Stabilnost pjene je znatno veća u slučaju C₁₂monoglicerol eter nego u slučaju C₁₀ derivat na 16°dH. C₁₄alkil poliglikozidni monoglicerol eter se ne može usporediti s C₁₀i C₁₂ derivate u svojoj moći pjenjenja i, općenito, pokazuje lošije rezultate od C₁₂alkil poliglikozid. Monokarbonati s duljinom alkilnog lanca n od 8 i 12 odlikuju se vrlo malim volumenom pjene, što se i očekuje od hidrofobnog derivata alkil poliglikozida.